Knjiga „Apstraktna reproduktivna kao produktivna umjetnost“

by | srp 25, 2020 | Blog-hr

Apstraktna reproduktivna kao produktivna umjetnost

Fotografija s promocije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu

Apstraktna-reproduktivna-kao-produktivna-umjetnost
Uvod →Kupi knjigu
Mirna Rudan Lisak author

Piše: dr.art. Mirna Rudan Lisak

Doktorica umjetnosti, savjetnica u Uredu za kulturu Grada Zagreba, stipendistica Vlade Francuske Republike, autorica triju knjiga i niza eseja o kulturi i umjetnosti (objavljenih u Forumu, Vijencu, Riječima, Večernjem listu i Telegramu), od kojih je dio preveden i objavljen u inozemstvu. Članica uredništva časopisa „Riječi“ te počasna članica i glavna urednica Hrvatskog društva „Aleksandar Skrjabin“.

Prva autorska knjiga o Skrjabinu u Hrvatskoj

Knjiga eseja Apstraktna reproduktivna kao produktivna umjetnost: Kromatske fantazije skladatelja Aleksandra Skrjabina, slikara Alekseja Javljenskoga i pijanista Ive Pogorelića rezultat je interdisciplinarnog istraživanja do tada međusobno nepovezanih umjetnika kako bi se ostvario dijalog između dviju grana umjetnosti – slikarstva i muzike, ali i produktivne i reproduktivne umjetničke prakse. Apstraktna reproduktivna umjetnost novost je u terminologiji iz područja umjetnosti, a riječ je o umjetničkoj reprodukciji kojom se originalno djelo izvodi tako da postane posve neprepoznatljivo, unatoč tomu što je u cijelosti nepromijenjeno. Pojam je proizišao iz potrage za odgovorom na pitanje može li se i kada reproduktivna umjetnost smatrati produktivnom umjetnošću, o čemu sam u uvodu napisala: “Dva moderna produktivna i jedan suvremeni reproduktivni umjetnik – na prvi pogled nema ničega zajedničkoga u djelima skladatelja Aleksandra Skrjabina, slikara Alekseja Javljenskoga i pijanista Ive Pogorelića. No u trenutku kada se odabranoj temi pristupi multidisciplinarno, percepcija prestaje biti uvjetovana jednim apsolutnim centrom pa sve perspektive postaju otvorene i bogate mogućnostima, a novi odnosi i veze uspostavljaju se u mašti jednako kao i na promatranju. Tada se prošlost, sadašnjost i budućnost prožimaju, stoga ništa više nije prepreka za sjedinjenje različitih epoha i grana umjetnosti kako bi se ostvario znanstveno-analitički kontrapunkt između triju naizgled neovisnih, a opet duboko povezanih eseja, čiji je cilj razjasniti suvremene tendencije u umjetnosti, ali i pronaći odgovor na pitanje može li se i kada reproduktivna umjetnost smatrati produktivnom umjetnošću.”

PROF. LJUBOMIR GAŠPAROVIĆ, PIJANIST: „Knjigu Mirne Rudan Lisak pročitao sam s velikim zanimanjem. Danas, naime, ima vrlo malo ljudi koji imaju originalnu ideju, a premda bi doktori znanosti ili umjetnosti za svoje teze trebali imati originalne ideje, većinom je riječ o preuzetima koje se onda dorađuju novim istraživanjima. Ideja dr. Rudan Lisak posve je originalna i vrlo zanimljiva.“

Promocija na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu

Uz mene, knjigu su na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predstavili urednik Andrija Tunjić, prof. Zlatko Kauzlarić Atač (slikar) i prof. Ljubomir Gašparović (glazbenik), dok je nazočne pozdravila gđa. Đurđica Vuković, predsjednica Matice hrvatske Sisak. Govor prof. Atača objavljen je u časopisu Riječi, a kako sam istraživanjem htjela dokazati da reproduktivni umjetnici poput produktivnih mogu ostvariti neprepoznatljivost originala, prof. Gašparović odsvirao je Skrjabinovu kompoziciju Feuillet d’album, op. 58, dva puta – na početku i na kraju promocije – kako bi pokazao da se ista skladba može svirati toliko originalno da će se stvoriti dojam kao da je riječ o posve različitim djelima. Uz Skrjabinovu muziku, za promociju je elektronsku glazbu skladao Robert Selimović, a slušali smo je prilikom ulaska u dvoranu te kao pratnju mojem video-radu Muzički ikonostas slikara ALekseja Javljenskoga.

Godine rada i truda dovele su do objavljivanja knjige

Prof. Gašparović svira Skrjabinovu skladbu Feuillet d’album op. 58

Urednik Andrija Tunjić govori o mojem radu

Prof. Zlatko Kauzlarić Atač bio je recenzent likovne dionice, dok je recenzent muzičke dionice bio prof. Bogdan Gagić

Pogorelićeve interpretacije uspoređujem s Picassovim slikarstvom

Prof. Gašparović jednako je zanimljivo i svirao i govorio

Predstavljam svoj rad

Prof. Gašparović još jednom svira istu Skrjabinovu skladbu na posve različit način

Hvala svima na dolasku!

Posveta dragim prijateljima i poslovnim suradnicima

Zahvale ljudima i institucijama koje su mi pružile podršku, a knjigu sam posvetila svojoj majci Tatjani Valić Rudan koja je bila pijanistica

Nema veselja bez obitelji i prijatelja – knjigu u ruci drži Robert Selimović, autor praizvedene elektronske glazbe

Blog-Promocija-plakat

Od knjige do osnutka Skrjabinovog društva

Prvi je knjigu kupio naš proslavljeni pijanist Ivo Pogorelić, a istaknuta je na službenoj web-stranici Alexej von Jawlensky-Archiva S.A. iz Locarna (Švicarska). Čuva se u Knjižnicama grada Zagreba, Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Alexej von Jawlensky-Archivu S.A. u Locarnu (Švicarska), Memorijalnom muzeju A. N. Skrjabina u Moskvi (Rusija), Muzeju grada Wiesbadena (Njemačka) i Muzeju Norton Simon u Pasadeni (SAD). Nakon što je knjigu primijetio Aleksandar Serafimovič Skrjabin, potomak obitelji slavnog skladatelja, odazvala sam se pozivu Memorijalnog muzeja A. N. Skrjabina te 2018. predstavila svoje djelo u Moskvi (Rusija), u okviru obilježavanja 100. obljetnice osnutka Muzeja. Tada je esej o mističnom akordu preveden i objavljen na ruskom, a umrežavanje profesionalaca dviju zemalja dovelo je do osnutka Hrvatskog društva Aleksandar Skrjabin.

Prvi je knjigu kupio naš proslavljeni pijanist Ivo Pogorelić

KUPI KNJIGU
Blog-Promocija-plakat

Prvi je knjigu kupio naš proslavljeni pijanist Ivo Pogorelić

Od knjige do osnutka Skrjabinovog društva

Prvi je knjigu kupio naš proslavljeni pijanist Ivo Pogorelić, a istaknuta je na službenoj web-stranici Alexej von Jawlensky-Archiva S.A. iz Locarna (Švicarska). Čuva se u Knjižnicama grada Zagreba, Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Alexej von Jawlensky-Archivu S.A. u Locarnu (Švicarska), Memorijalnom muzeju A. N. Skrjabina u Moskvi (Rusija), Muzeju grada Wiesbadena (Njemačka) i Muzeju Norton Simon u Pasadeni (SAD). Nakon što je knjigu primijetio Aleksandar Serafimovič Skrjabin, potomak obitelji slavnog skladatelja, odazvala sam se pozivu Memorijalnog muzeja A. N. Skrjabina te 2018. predstavila svoje djelo u Moskvi (Rusija), u okviru obilježavanja 100. obljetnice osnutka Muzeja. Tada je esej o mističnom akordu preveden i objavljen na ruskom, a umrežavanje profesionalaca dviju zemalja dovelo je do osnutka Hrvatskog društva Aleksandar Skrjabin.

KUPI KNJIGU

Možda će Vas također zanimati…

Putopis: Konferencija u Moskvi (2. dio)

by | pro 31, 2018 | Blog-hr

PUTOPIS: KONFERENCIJA U MOSKVI (2. DIO)

Mirna Rudan Lisak author

By Mirna Rudan Lisak, PhD

Doktorica umjetnosti, savjetnica u Uredu za kulturu Grada Zagreba, stipendistica Vlade Francuske Republike, autorica triju knjiga i niza eseja o kulturi i umjetnosti (objavljenih u Forumu, Vijencu, Riječima, Večernjem listu i Telegramu), od kojih je dio preveden i objavljen u inozemstvu. Članica uredništva časopisa „Riječi“ te počasna članica i glavna urednica Hrvatskog društva „Aleksandar Skrjabin“.

Putovanje u Moskvu na konferenciju organiziranu povodom obilježavanja 100. obljetnice osnutka Skrjabinovog muzeja

Stara je godina i zadnji je čas za oprostiti se, a može li se to učiniti bolje nego uz prisjećanje na najbolji trenutak u 2018. godini? Naravno da je riječ o sudjelovanju na konferenciji organiziranoj povodom obilježavanja 100. obljetnice osnutka Memorijalnog muzeja Aleksandra Nikolajeviča Skrjabina, slavnoga ruskog kompozitora i pijanista. Budući da sam njegovu mističnom akordu posvetila prvo i najveće poglavlje svoje knjige Apstraktna reproduktivna kao produktivna umjetnost; Kromatske fantazije skladatelja Aleksandra Skrjabina, slikara Alekseja Javljenskoga i pijanista Ive Pogorelića, Skrjabinov me muzej pozvao u Moskvu predstaviti rezultate moga rada, kao i poslušati što drugi umjetnici i istraživači imaju reći o Skrjabinovoj umjetnosti. Naslov poglavlja je Mistični akord Aleksandra Skrjabina kao marioneta Heinricha von Kleista jer sam u mističnom akordu tijekom istraživanja razabrala figuru u pokretu koja zaživi onog trenutka kad Skrjabin poput lutkara iz težišta svoje duhovne tvorevine upravlja zvukovnim svijetom.

Blog-Moscow-2-Red-Square

Poseban je doživljaj prošetati Moskvom noću zbog neobične topline kojom zrači taj često ledeni grad

Vers la flamme poput plamene forme katedrale sv. Vasilija Blaženoga

Nakon posjeta Moskvi čini mi se da pokretljivost mističnog akorda, osim u urbanističkoj strukturi toga grada, svoje podrijetlo možda još i više ima u plamenoj formi katedrale sv. Vasilija Blaženoga. Stoga se odluka da na ekranu projiciram vatru dok pričam o Skrjabinovim kompozicijama Vers la flamme (Prema plamenu) i Prometej: Poema vatre u tom kontekstu pokazala prikladnom, a očito ni Stravinski nije bio daleko od te ideje kad je skladao svima poznatu Žar pticu. Sve više imam dojam da su mnogi ruski umjetnici u toj živopisnoj crkvi pronašli duhovni pokretač za svoje umjetničke koncepte, a kako je smještena u samom ishodištu Moskve, ne mogu se oteti dojmu da je upravo ona vječnim ognjištem svih Rusa, koje za beskrajnih zimskih noći ima moć odmrznuti čak i najledenija srca. Ipak, najveći interes publike primijetila sam kad sam prikazala posljednju sliku – spiralu Sir Jamesa Frasera, i tek sad shvaćam da sam puno prije odlaska u Moskvu odabirom toga slikovnog primjera već vlastitom knjigom anticipirala svoj budući doživljaj ritma, harmonije i melodije grada u kojemu su stvarali brojni ruski velikani (više o tomu vidi u 1. dijelu putopisa).

„Za vrijeme konferencije bilo je divno družiti se s brojnim umjetnicima i istraživačima skrjabinistima, djelatnicima Skrjabinova muzeja i profesorima s Moskovskog i Petrogradskog konzervatorija.“

Brojna nova poznanstva i prijateljstva

Da se vratim konferenciji – divno je bilo družiti se s djelatnicima muzeja i profesorima s Moskovskog i Petrogradskog konzervatorija, a termin koji sam dobila za mene je bio velika čast: drugoga dana prvo je predavanje održao akademik Atanas Kurtev (poznati bugarski pijanist koji predaje na brojnim europskim frankofonim konzervatorijima), poslije njega izlagala sam ja, a onda je nastupio Aleksandar Serafimovič Skrjabin – potomak obitelji Skrjabinov, ujedno predsjednik Skrjabinovog Fonda u Moskvi te počasni predsjednik Skrjabinovog društva sa sjedištem u Velikoj Britaniji. Kako ne govorim ruski, predavanje sam pripremila na engleskom te sam tekst poslala u Muzej kolegi Aregu Mekhakyanu koji je, uz to što je i sam pripremio iznimno zanimljivo predavanje o povezanosti Skrjabinove muzike i istočne filozofije, bio ljubazan unaprijed ga prevesti na ruski kako bi uz moje izlaganje simultano mogao čitati dio po dio. Kad sam stala pred publiku svi su, dakle, očekivali da ću progovoriti na engleskom, ali kako sam u znak poštovanja i zahvalnosti prvih par rečenica pripremila na tečnom ruskom (tjedan dana vježbala sam pravilne akcente), nikad neću zaboraviti spontani osmijeh publike kao reakciju na to iznenađenje. Svi su tijekom konferencije bili jako ljubazni – g. Vladimir Popkov, voditelj Odjela znanstvenih istraživanja, brinuo je o tomu da od prvog poziva na konferenciju pa sve do odlaska iz Moskve sve teče glatko, a jedna od najzanimljivijih osoba koje sam upoznala bila je gđa. Valentina Vasiljevna Rubtsova, glavna urednica slavne izdavačke kuće i časopisa Muzika.

DVORANA SPREMNA ZA POČETAK KONFERENCIJE

Akademik A. Kurtev, N. Kurtev i A. S. Skrjabin – Skrjabinov potomak

Maestro Kurtev i ja pod pauzom

Areg Mekhakyan i ja dogovaramo zadnje detalje

Predstavljam svoju knjigu ispod slike najdražeg kompozitora

Pričala sam o Skrjabinovoj čežnji za kozmičkim savršenstvom

Arhitektura kao dijalektička suprotnost Skrjabinovim dinamičnim strukturama

Opisujem analogiju mističnog
akorda i Kleistove marionete

Analogija između marionetinog živahnog tijela i živog plamena

Lažna spirala Sir Jamesa Frasera pokazuje da su kraj i početak sinonimi

Gipsani odljev Skrjabinovih ruku u multimedijskom dijelu muzeja

Multimedijski
dio muzeja

Prije povratka još jedna šetnja Ulicom Arbat

Blog-Moscow-2-Fairytale

Stvarne životne priče često su nalik bajci

Budući da svaka priča koja graniči s bajkom uvijek ima i nenadani epilog, ni ova nije nimalo različita: kad sam se već vratila u Zagreb, Skrjabinov Muzej kontaktirao me i javio da bi povodom svoje 100. obljetnice osnutka volio na ruskom objaviti moj cjeloviti rad o mističnom akordu! Budući da je prijevod na strani jezik najveći san svih autora, odmah sam se bacila na posao jer 80 stranica žurno je trebalo prevesti na engleski kako bi ga Muzej odmah potom mogao prevesti na ruski i objaviti iduće godine. Ne treba posebno isticati da je naznaka kako bi i Nova godina mogla biti jednako dobra kao protekla za mene najbolji mogući završetak 2018., stoga u Skrjabinovom duhu svim čitateljima ovim putem želim ostvarenje svih kromatskih fantazija i svako dobro u 2019. godini!

„Prijevod na strani jezik san je svakog autora.“

Blog-Moscow-2-Fairytale

„Prijevod na strani jezik san je svakog autora.“

Stvarne životne priče često su nalik bajci

Budući da svaka priča koja graniči s bajkom uvijek ima i nenadani epilog, ni ova nije nimalo različita: kad sam se već vratila u Zagreb, Skrjabinov Muzej kontaktirao me i javio da bi povodom svoje 100. obljetnice osnutka volio na ruskom objaviti moj cjeloviti rad o mističnom akordu! Budući da je prijevod na strani jezik najveći san svih autora, odmah sam se bacila na posao jer 80 stranica žurno je trebalo prevesti na engleski kako bi ga Muzej odmah potom mogao prevesti na ruski i objaviti iduće godine. Ne treba posebno isticati da je naznaka kako bi i Nova godina mogla biti jednako dobra kao protekla za mene najbolji mogući završetak 2018., stoga u Skrjabinovom duhu svim čitateljima ovim putem želim ostvarenje svih kromatskih fantazija i svako dobro u 2019. godini!

Možda će Vas također zanimati…

Putopis: Konferencija u Moskvi (1. dio)

by | lis 13, 2018 | Blog-hr

Putopis: Konferencija u Moskvi (1. dio)

Crveni trg, Moskva (fotografija: © Mirna Rudan Lisak)

Mirna Rudan Lisak author

Piše: dr.art. Mirna Rudan Lisak

Doktorica umjetnosti, savjetnica u Uredu za kulturu Grada Zagreba, stipendistica Vlade Francuske Republike, autorica triju knjiga i niza eseja o kulturi i umjetnosti (objavljenih u Forumu, Vijencu, Riječima, Večernjem listu i Telegramu), od kojih je dio preveden i objavljen u inozemstvu. Članica uredništva časopisa „Riječi“ te počasna članica i glavna urednica Hrvatskog društva „Aleksandar Skrjabin“.

Putovanje u Moskvu na konferenciju organiziranu povodom obilježavanja 100. obljetnice osnutka Skrjabinovog muzeja

Listopad je i konačno sam u Moskvi, gradu koji sam oduvijek htjela posjetiti jer je u njemu živio i stvarao meni najdraži skladatelj Aleksandar Nikolajevič Skrjabin (Moskva, 6. siječnja 1872. – Moskva, 27. travnja 1915.). Njegov stan nalazi se odmah uz Ulicu Arbat koja je opisana u brojnim ruskim književnim djelima, a kako je Bulgakov u svojem mističnom romanu Majstor i Margarita dočarao čak i prelet preko nje, odlučila sam kako će odabrani hotel morati biti u njoj, ili barem u najvećoj mogućoj blizini (pritom sam se ipak nadala da ću za razliku od pjesnika Bezdomnija i urednika Berlioza uspjeti izbjeći nenadani susret s vragom). Shvativši da se hotel koji mi se sviđa nalazi u „Kompozitorskoj“ ulici, više nije bilo dvojbe gdje odsjesti, a Googleove karte pokazale su da su Skrjabinov i Puškinov muzej udaljeni svega dvije-tri minute hoda.

Blog Moscow Arbat desktop

Slavna Ulica Arbat u kojoj su glavni protagonisti brojnih ruskih književnih djela doživjeli nezaboravne trenutke

Interdisciplinarnost temeljena na sinesteziji

Zgrada u kojoj je živio Skrjabin danas je cijela prenamijenjena u njegov memorijalni muzej, stoga se u prizemlju nalazi dvorana za komorne koncerte, izlaganja, predavanja i sl., dok je na prvom katu izvorno očuvani Skrjabinov stan zajedno s njegovim Bechsteinovim klavirom, na kojemu su svirali brojni slavni pijanisti (Sofronitski, Neuhaus, Horowitz, Van Cliburn, Pletnjov i dr.). Susjedna je zgrada nedavno također rekonstruirana i adaptirana, tako da se odmah uz muzej nalazi i koncertna dvorana (samo treba proći dvorištem), a vrijedi spomenuti i to da je dvorana skrjabinovski obogaćena svjetlosnim efektima podsjećajući nas da je riječ o vizionaru koji je daleko ispred svoga vremena postavio temelje suvremenog light-showa. Za svoju skladbu Prometej: Poema vatre Skrjabin je skladao i dionicu za svjetlosne orgulje kako bi muzičke harmonije preveo u strukture boja, a smatra se da je pod utjecajem sinestezije, fenomena povezivanja različitih osjetila u njihovu međusobnu prožimanju, spoznao kako svaki glazbeni tonalitet ima pripadajuću nijansu (o tomu više u mojoj knjizi Apstraktna reproduktivna kao produktivna umjetnost). Njegov je sustav boja usklađen s muzičkim kvintnim krugom (razmakom od pet tonova), a temelji se na optici Isaaca Newtona, što je vidljivo na svjetlosnom uređaju s početka 20. stoljeća (slika sa šarenim lampicama).

„Skrjabinove gipke melodijske strukture, u čijoj se kromatici izvođač u bilo kojem trenutku memorijski može izgubiti, svoje podrijetlo možda imaju upravo u urbanističkoj strukturi njegova grada.“

Moskva kao golema Fibonaccijeva spirala

Ovo mi je putovanje još jednom potvrdilo da je poželjno otputovati u grad u kojemu je neki umjetnik stvarao, jer kao što nakon šetnje Pragom postane jasno da Kafkin Preobražaj nije mogao nastati nigdje drugdje, tako u Moskvi postane jasno da Skrjabinove gipke melodijske strukture, u čijoj se kromatici izvođač u bilo kojem trenutku memorijski može izgubiti, svoje podrijetlo možda imaju upravo u urbanističkoj strukturi njegova grada. Doista je bilo teško razviti osjećaj o tomu gdje je sjever, a gdje jug; zapravo u Moskvi se na prvu gotovo nemoguće orijentirati uopće. Stoga kad bih jednom riječju morala opisati Moskvu, bila bi to riječ „vir“. Onoga trenutka kad uroniš u duh i bit toga grada imaš osjećaj da si se, ni sam ne znaš kako, najednom zatekao u golemoj Fibonaccijevoj spirali, i ne preostaje ti drugo nego u ritmu Šostakovičevog drugog valcera korak po korak zatvarati krug po krug, sve dok se ne nađeš u ishodišnoj točki, a tad ti pred očima zasja sva plameno-živopisna ljepota crkve sv. Vasilija Blaženoga. Mora da Ivan Grozni ipak nije bio tako užasan kad je iza sebe ostavio tako bajkovito zdanje, no čim se teška srca odlučiš udaljiti, shvatiš da se Šostakovičev odmjereni valcer pretvorio u Hačaturjanov sudbonosni tročetvrtinski takt, i u tom zamaskiranom ubrzanju još mi uvijek nije jasno kako sam se poslije Crvenog trga našla ispred Boljšoj teatra, jer bila sam sigurna da se nalazi na suprotnoj strani. 

ULAZ U MEMORIJALNI MUZEJ
A. N. SKRJABINA

DVORANA U PRIZEMLJU SKRJABINOVOG MUZEJA

STUBIŠTE KOJE VODI NA PRVI KAT GDJE SE NALAZI SKRJABINOV STAN

SKRJABINOV SLAVNI BECHSTEIN

SKRJABINOV SVJETLOSNI SUSTAV TEMELJEN NA MUZIČKOM KVINTNOM KRUGU I OPTICI ISAACA NEWTONA

OVAKO IZGLEDA KAD SU LAMPICE UPALJENE

S LIJEVE STRANE ORMARA NALAZI SE ORMARIĆ SA SKRJABINOVIM FRAKOM I BIJELIM RUKAVICAMA

 JOŠ JEDAN SKRJABINOV KLAVIR IZNAD KOJEGA JE NJEGOVA SLIKA

DNEVNI BORAVAK

GIPSANI ODLJEV SKRJABINOVIH RUKU

SKRJABINOVA SPAVAĆA SOBA

DVORIŠTE KOJE VODI PREMA KONCERTNOJ DVORANI

PENJEMO SE NA GALERIJU

KONCERTNA DVORANA – POGLED S GALERIJE

KONCERTNA DVORANA POD SJAJEM SVJETLOSNIH EFEKATA

ŠETNJA PREMA CRVENOM TRGU, LIJEVO SPOMENIK GENERALU ŽUKOVU KOJI JE PORAZIO HITLERA

CRKVA SV. VASILIJA BLAŽENOGA PROVIRUJE SA SUPROTNE STRANE CRVENOG TRGA

ISPRED CRKVE SV. VASILIJA BLAŽENOGA

DIMENZIJE CRVENOG TRGA KAO STVORENE SU ZA KLAUSTROFOBIČARE

BAJKOVITA UNUTRAŠNJOST CRKVE SV. VASILIJA BLAŽENOGA

NA VRHU KUPOLICE SPIRALNO-ZRAKASTA ASOCIJACIJA NA URBANISTIČKU STRUKTURU MOSKVE

JOŠ MALO BAJKOVITE UNUTRAŠNJOSTI
SV. VASILIJA BLAŽENOGA

POGLED S PRVOG KATA SV. VASILIJA BLAŽENOGA

IMPOZANTNO ZDANJE
BOLJŠOJ TEATRA

GISELLE NA REPERTOARU

POGLED OD BOLJŠOJ TEATRA PREMA CRVENOM TRGU KOJI JE ZAVIJEN U SPIRALU, VIŠE PREMA LIJEVO

Blog Moscow Aerodrom

Prolaznost slave

Priča je za danas već postala preduga, a ni cilj nije bio dokumentirati baš svaki detalj putovanja (još manje kronološkim redoslijedom), koliko prenijeti dašak atmosfere ne bi li možda još netko osim mene poželio i sam otputovati u Moskvu i pobliže se upoznati s likom i djelom umjetnika neobične sudbine, jer malo je tko poput Skrjabina bio tako slavan za života, a brže zaboravljen nakon smrti.

„Ovo mi je putovanje još jednom potvrdilo da je doista poželjno otputovati u grad u kojemu je neki umjetnik stvarao.“

Blog-Moscow-1-Aerodrom

„Ovo mi je putovanje još jednom potvrdilo da je doista poželjno otputovati u grad u kojemu je neki umjetnik stvarao.“

Prolaznost slave

Priča je za danas već postala predugačka, a ni cilj nije bio dokumentirati baš svaki detalj putovanja (još manje kronološkim redoslijedom), koliko prenijeti dašak atmosfere ne bi li možda još netko osim mene poželio i sam otputovati u Moskvu i pobliže se upoznati s likom i djelom umjetnika neobične sudbine, jer malo je tko poput Skrjabina bio tako slavan za života, a brže zaboravljen nakon smrti.

Možda će Vas također zanimati…

Multidisciplinarna virtualna instalacija

by | lis 10, 2014 | Blog-hr

MULTIDISCIPLINARNA VIRTUALNA INSTALACIJA

Mirna Rudan Lisak author

Piše: dr.art. Mirna Rudan Lisak

Doktorica umjetnosti, savjetnica u Uredu za kulturu Grada Zagreba, stipendistica Vlade Francuske Republike, autorica triju knjiga i niza eseja o kulturi i umjetnosti (objavljenih u Forumu, Vijencu, Riječima, Večernjem listu i Telegramu), od kojih je dio preveden i objavljen u inozemstvu. Članica uredništva časopisa „Riječi“ te počasna članica i glavna urednica Hrvatskog društva „Aleksandar Skrjabin“.

Sinteza Skrjabina, Javljenskoga i Pogorelića u multidisciplinarnoj instalaciji

U doktorskom istraživanju, koje sam u razdoblju od listopada 2010. do lipnja 2013. provela na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, analiza umjetničkih djela skladatelja Aleksandra Skrjabina, slikara Alekseja Javljenskoga i pijanista Ive Pogorelića bila je tek uvod u praktični rad. Riječ je o sintezi proizišloj ih čak pet grana umjetnosti (slikarstva, muzike, književnosti, arhitekture i plesa), ali također iz teorije i filozofije umjetnosti, kao i iz znanosti. Takav dinamičan prijenos znanja doveo me do boljeg razumijevanja umjetnosti i umjetničkih praksi te mi je pomogao stvoriti koncept vlastita umjetničkog djela kao završetka cijelog istraživanja. Tako je u apstraktnom virtualnom prostoru nastala multidisciplinarna svjetlosna instalacija osmišljena za Pogorelićevo izvođenje Skrjabinovih klavirskih skladbi uz simultanu projekciju slikarske serije Apstraktnih glava Alekseja Javljenskoga.

Multidisciplinarna virtualna svjetnosna instalacija koju sam osmislila za vrijeme doktorskog studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu

Susret slikarstva i muzike na zajedničkoj pozornici

Instalaciju sam ostvarila u području produktivne umjetnosti reprodukcije – kao kontrapunkt međusobno neovisnih ideja dovedenih pod zajedničku konstrukciju. Tako sam omogućila susret slikarstva i muzike na zajedničkoj pozornici, a smjestila sam je na Lugansko jezero zato što su sva tri umjetnika čežnju prema apstrakciji započela iskazivati za boravka u Švicarskoj. Multimedijskim 3D projektiranjem Skrjabinov sam muzički serijalizam vizualno smjestila u prostor, dok sam likovni serijalizam Javljenskoga smjestila u vrijeme. Istodobno sam ostvarila simulaciju pokreta u sustavu lasera koji reagira na pomak u točki Pogorelićeva težišta tijela, pri čemu su laseri moja interpretacija Skrjabinovog sustava boja temeljena na muzičkome kvintnom krugu i optici Isaaca Newtona. Kako se projekt neće ostvariti u zbilji, gdje bi stvarni umjetnici mogli ostvariti svoje uloge, sve sam komponente instalacije realizirala samostalno. To znači da sam uz vizualno rješenje i kompjutorsko projektiranje sama na klaviru izvela Skrjabinovu kompoziciju Feuillet d’album, op. 58, unatoč tomu što je instalacija osmišljena za Pogorelićevo izvođenje Skrjabinovih klavirskih skladbi.

„Nikako nisam htjela da moj video-rad nakon projekcije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu završi u ropotarnici neke arhive.“

Projekcija na međunarodnom festivalu video-umjetnosti

Nikako nisam htjela da moj video-rad nakon projekcije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu završi u ropotarnici neke arhive, stoga me uistinu razveselilo kad je organizacija International ArtExpo u suradnji s MECA-om (Mediterráneo Centro Artístico) selektirala moj rad za prikazivanje na Međunarodnom festivalu eksperimentalne video-umjetnosti Pixels of Identities, koji se u listopadu 2014. održao u Muzeju grada Almerije u Španjolskoj. Taj je muzej 2004. osvojio dvije nagrade (PAD and ARCO), a zgrada muzeja je 2005. bila finalistom na natječaju Fostering Arts and Design (FAD) Awards. Također, Muzej je 2008. osvojio počasnu nagradu na natječaju za Europski muzej godine (u organizaciji Europskoga muzejskog foruma), a kako je riječ o javnoj instituciji osnovanoj 1934., Muzej je svoj 80. rođendan slavio upravo 2014., kad je u sklopu obilježavanja te obljetnice projicirana i moja svjetlosna instalacija.

Nagrađivani Museo de Almería (Španjolska)

Fascinantno arhitektonsko rješenje muzejskog interijera

Jajolika konstrukcija instalacije čiji presjeci sintetiziraju dijalektičku eliptičnost i savršeni krug

Iz osnovne ideje gradim svoj idejni projekt

Odbacivanjem suvišnih dijelova nastaje osnovna forma instalacije

STAKLASTA KONSTRUKCIJA SVJETLOSNE INSTALACIJE

INSTALACIJA PLUTA LUGANSKIM JEZEROM NA SAMOJ GRANICI ITALIJE I ŠVICARSKE (SRAZ KOLIJEVKE KLASIKE I DOMOVINE MODERNIZMA)

INSTALACIJA POD DJELOVANJEM SVJETLOSNIH EFEKATA

UNOSIM SHEMATSKI PRIKAZ PIJANISTA I POKRET U TEŽIŠTE INSTALACIJE TE DODAJEM MUZIKU – VIDEO JE GOTOV

Blog Pixels morphing apstraktnih glava

Intervju za ITSLIQUID

Kad sam već mislila da je ova priča doživjela najljepši mogući završetak, netom prije zatvaranja festivala obratio mi se partner festivala ITSLIQUID (međunarodna platforma za suvremenu umjetnost, arhitekturu i dizajn) te me zamolio intervju kako bi javnost trajno bila upućena u moj rad.

„U mojoj se instalaciji Apstraktne glave pretapaju jedna u drugu kako bih pokazala da serijsko slikarstvo osim prostorne zauzima i vremensku dimenziju, unatoč tvrdnji Vasilija Kandinskoga da slikarstvo,  za razliku od muzike, nema tu mogućnost.“

Blog-Pixels-morphing-apstraktnih-glava

„U mojoj se instalaciji Apstraktne glave pretapaju jedna u drugu kako bih pokazala da serijsko slikarstvo osim prostorne zauzima i vremensku dimenziju, unatoč tvrdnji Vasilija Kandinskoga da slikarstvo, za razliku od muzike, nema tu mogućnost.“

Intervju za ITSLIQUID

Kad sam već mislila da je ova priča doživjela najljepši mogući završetak, netom prije zatvaranja festivala obratio mi se partner festivala ITSLIQUID (međunarodna platforma za suvremenu umjetnost, arhitekturu i dizajn) te me zamolio intervju kako bi javnost trajno bila upućena u moj rad.

Možda će Vas također zanimati…

Pin It on Pinterest