Radeći kao hrvatski veleposlanik u Moskvi doznao sam da se ondje održava Festival Skrjabina i da postoje Skrjabinov muzej i Skrjabinov fond. Ubrzo sam došao i do podatka da je suorganizator Festivala Skrjabina jedan od potomaka toga slavnoga ruskog kompozitora Aleksandar Serafimovič Skrjabin. Zamolio sam tajnicu da toga gospodina pozove na sastanak u Veleposlanstvo Republike Hrvatske. Tako se u dogovoreno vrijeme u Veleposlanstvu pojavio krepki gospodin od pedeset i nešto godina. Upadljiva na njemu bila je kratka, njegovana bradica, već sijeda kao i njegova kosa. Na početku bio je dosta suzdržan u očekivanju da dozna zašto sam ga pozvao. Objasnio sam mu da sam zainteresiran za razvoj kulturne suradnje između Republike Hrvatske i Ruske Federacije. Kako neki od hrvatskih glazbenika na svojem repertoaru imaju i Skrjabinova djela, možda bismo mogli dogovoriti gostovanje nekoga od njih u organizaciji neke od udruga koje promiču Skrjabinovo djelo.

Saša je živnuo. Spremno je iznio pojedinosti o planovima i programima i predložio moguće oblike suradnje s jasno definiranim obvezama. Pitanje pribavljanja poziva, osiguravanja dvorane za nastup i klavira za vježbanje te tiskanja plakata i programskih letaka preuzet će on kao svoju obvezu, a Veleposlanstvo treba osigurati financijsku pomoć i smještaj za izvođača. Vrlo precizno dogovorili smo rokove u kojima svaki od predviđenih poslova treba biti obavljen. Kako sam pouzdano znao da hrvatski pijanist Veljko Glodić na svojem repertoaru ima i Skrjabinova djela, predložio sam da on bude prvi umjetnik kojega ćemo pozvati u okviru tako dogovorene suradnje. Ipak, što zbog stanovitih predrasuda o Rusima kao ne baš pretjerano poslovnim ljudima, što zbog sporadičnih iskustava koja su potvrđivala takve predrasude, činilo mi se malo vjerojatnim da će baš sve što smo Saša i ja dogovorili biti napravljeno onako kako smo dogovorili. No prevario sam se. Saša se pokazao kao pouzdan čovjek, kao vješt organizator i menadžer te kao čovjek od riječi.

Tako je započela naša suradnja, ali i naše dragocjeno prijateljstvo koje je obilježilo ne samo moj veleposlanički mandat u Moskvi nego i evo već mnoge godine koje su uslijedile nakon povratka. Aleksandar Serafimovič Skrjabin i njegova supruga Ana Jurjevna Skjabina pravi su prijatelji, dragi ljudi i priznati stručnjaci u kulturnom životu Rusije. Osnivanje Hrvatskog društva „Aleksandar Skrjabin“ uvelike je i njihova zasluga.